Jedan od načina uređenja imovinskih odnosa za života, kojim se imovina prenosi nakon smrti primaoca izdržavanja, u zamenu za obavezu doživotnog izdržavanja.
U ovom tekstu, 4 odeljka
Ugovorom o doživotnom izdržavanju primalac izdržavanja se obavezuje da nakon njegove smrti na davaoca izdržavanja pređe svojina na tačno određenim stvarima ili druga prava koja postoje u trenutku zaključenja ugovora, dok se davalac izdržavanja zauzvrat obavezuje da ga izdržava, da se o njemu brine i da ga nakon smrti sahrani, u skladu sa ugovorom.
Ključne razlike u odnosu na testament
- Ugovor je dvostran i obavezuje obe strane, testament je jednostrana izjava
- Testament se može opozvati u svako doba, ugovor se raskida samo pod zakonom određenim uslovima
- Imovina iz ugovora po pravilu ne ulazi u zaostavštinu, pa se ne uračunava u nužni deo
- Ugovor traži formu javnobeležničkog potvrđivanja, uz obavezno upozorenje strankama
Kada ugovor o doživotnom izdržavanju može biti osporen?
Ugovor o doživotnom izdržavanju najčešće postaje predmet spora kada se tvrdi da davalac izdržavanja nije izvršavao preuzete obaveze, da primalac izdržavanja u vreme zaključenja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje, ili da zbog bolesti ili starosti primaoca ugovor nije predstavljao nikakvu neizvesnost za davaoca izdržavanja.
Koja imovina može biti predmet ugovora o doživotnom izdržavanju?
Predmet ugovora o doživotnom izdržavanju mogu biti samo stvari i prava koja postoje u trenutku zaključenja ugovora i koja su u njemu određena ili odrediva.
Zato nije dovoljno ugovoriti da davaocu izdržavanja nakon smrti pripadne „celokupna imovina“ primaoca izdržavanja, bez njenog bližeg određenja. Imovina koja bude stečena nakon zaključenja ugovora nije automatski obuhvaćena ranije zaključenim ugovorom.
Upravo po tome se ovaj ugovor bitno razlikuje od testamenta, ugovorom o doživotnom izdržavanju raspolaže se određenom postojećom imovinom, dok testament može obuhvatiti i imovinu koju zaveštalac bude imao u trenutku smrti.
Koja je najvažnija razlika između testamenta i ugovora o doživotnom izdržavanju?
Testament je jednostrani pravni posao za slučaj smrti (mortis causa), kojim zaveštalac raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti i koji može opozvati ili izmeniti sve dok je za to sposoban.
Ugovor o doživotnom izdržavanju je, nasuprot tome, dvostrano obavezujući pravni posao zaključen za života (inter vivos). Njime se već za života primaoca izdržavanja zasniva ugovorni odnos i obaveze davaoca izdržavanja, dok je prelazak svojine na ugovorenoj imovini odložen do smrti primaoca.
Najvažnija naslednopravna posledica ove razlike jeste da imovina koja je predmet punovažnog ugovora o doživotnom izdržavanju ne ulazi u zaostavštinu primaoca izdržavanja i iz nje se ne mogu namiriti njegovi nužni naslednici.
Ugovor o doživotnom izdržavanju u praksi često predstavlja način da starije osobe sebi obezbede dugoročnu sigurnost, negu i potrebnu pomoć, dok istovremeno unapred uređuju kome će nakon njihove smrti pripasti predmetna imovina.
Oblast prava
Napomena. Sadržaj objavljen na sajtu isključivo je informativnog karaktera i predstavlja opštu pravnu informaciju. Ne predstavlja pravni savet, stručno mišljenje niti preporuku za postupanje u konkretnom slučaju. Slanje poruke putem sajta samo po sebi ne predstavlja zasnivanje odnosa između advokata i klijenta. Više informacija dostupno je u uslovima korišćenja sajta.

